Općina Martijanec

U selu Martijanec, u ludbreškom kraju, nalazi se dvorac za koji ne znamo kad je izgrađen, ali je poznato da je u 18. stoljeću već postojao. U srednjem vijeku je u Martijancu, ali ne na mjestu dvorca, postojao kaštel od kojeg je danas ostao samo spomen da je u njemu umro 1527. godine Krsto Frankopan, knez Modruški, budući da je ranjen u borbi protiv pristaša kralja Ferdinanda Habsburškog.

Povijest
Priča o martijanečkom dvorcu počinje sredinom 18. stoljeća kada je u njemu živio Gabrijel Gotal, posljednji potomak Gotalovečkih, stare plemićke obitelji koja je posjedovala srednjovjekovni grad Gotalovac i brojne posjede još od doba Ivaniša Korvina. Nakon Gabrijelove smrti 1740. godine, vlasnici Martijanca postali su bogati grofovi Patačići. Posljednji muški potomak Patačića umro je 1817. godine upravo u Martijancu. Bio je to Bartol Patačić, veliki župan požeški, osnivač osnovne škole u Martijancu. Njegova udovica Eleonora poklonila je tada biblioteci Akademije u Zagrebu bogatu knjižnicu obitelji Patačić. Upravu nad posjedom trebala je tada preuzeti kraljevska komora, ali ga je barun Pavao Rauch, susjedni vlastelin i vlasnik Lužnice, nasilno zauzeo. Nakon parnice s kraljevskom komorom, barun Rauch je morao platiti 31.000 srebrnih forinti. Martijanec je naslijedio Pavlov mladi sin Đuro, koji je dvorcu iz 18. stoljeća dogradio prvi kat i dao mu današnji izgled. Đuro nije imao nasljednika, pa je ostavio imanje Gejzi Viktoru, sinu svog brata Levina Raucha. Budući da ni Gejza nije imao potomka, prenio je posjed na svog brata Pavla mlađeg, kasnije hrvatskoga bana. Nakon njegove smrti 1933. godine Martijanec nasljeđuje Pavlova kćerka Elizabeta i njen muž Vuk Vučetić Brinjski. Obitelj Vučetić posjedovala je dvorac i imanje do kraja Drugoga svjetskog rata. U drugoj polovici 20. stoljeća koristio se na različite, najčešće neprimjerene namjene. Početkom 21. stoljeća dvorac se preuređuje za stanovanje novoga vlasnika, a brojne i velike gospodarske zgrade namijenit će se kulturnim, društvenim i turističkim sadržajima.

Arhitetonska obilježja
Dvorac u Martijancu dio je klasicističkog ambijenta što ga čine gospodarske građevine sjeverno od dvorca i perivoj južno od njega. Duga pročelja gospodarskih zgrada s obje strane prilazne aleje usmjeravaju glavnu vizuru na sjeverno pročelje klasicističkog dvorca. Sjeverno pročelje krasi dominantan i reprezentativan portik s jonskim stupovima, a južno pročelje trijem sa tri lučna otvora. Pročelja su jednostavna, s rustikom na kutovima prizemlja, sa devet prozorskih osi na sjevernom i južnom pročelju te četiri prozorske osi na užim bočnim pročeljima. Bočno krilo naknadno je prigrađeno dvorcu.

Perivoj
Perivoj je podignut, po svoj prilici, nakon izgradnje klasicističkoga dvorca, u prvoj polovici 19. stoljeća. Bio je preoblikovan oko 1890. godine. Katastarska karta iz 1909. prikazuje stanje perivoja koje se može još i danas naslutiti na terenu. Perivoj je velik oko 2,75 hektara. Perivojni ansambl sastoji se od tri cjeline: ulazni perivojni prostor sjeverno od dvorca, cvjetnjak ispred južnog pročelja i perivoj južno od dvorca. U ulaznom perivojnom prostoru, velikom 50 x 150 m, perspektiva prema dvorcu postignuta je alejom smreka. Polukružni cvjetnjak ispred južnog pročelja dvorca očuvan je još samo na starim fotografijama. Kompozicija perivoja odaje dvije cjeline: šumsku u rubnoj zoni u obliku potkove i veliku livadu u sredini. U perivoju se nalaze brojne vrste drveća. Osim autohtanog drveća tu ćemo naći i brojne egzote kao crni orah, duglaziju, grčku i kavkasku jelu, bodljikavu i kavkasku smreku, mamutovac i dr. Velik broj stabala sađen je posljednjih desetljeća, a samo je manji broj stariji.

Općina Martijanec se nalazi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj na pola puta između Varaždina i Koprivnice.

Kroz općinu Martijanec prolaze 3 vrlo važne prometnice:

1. Autocesta A4 - Goričan - Zagreb

2. Državna cesta D2

3. Željeznička pruga R202 - Varaždin - Koprivnica - Osijek - Dalj,

a vrlo važna bi bila izgradnja brze podravske ceste, koja je u planu

Podravska brza cesta - jedan od najvažnijih nacionalnih interesa, ali jako važna i za općinu Martijanec

Ukupan broj stanovnika prema popisu iz 2001. godine

Ukupan broj stanovnika prema popisu iz 2011. godine

Čičkovina

Čičkovina (Chichkovina) se spominje na popisu naselja u kanonskim vizitacijama iz godine 1659. kao selo koje pripada župi Martijanec. Vlasnici Čičkovine sredinom 18. stoljeća bili su grof Ivan Patačić i kapetan Antun Zebić. U selu je 1787. godine bilo 14 kuća s 90 odraslih žitelja i 25 djece.

Godine 1931. Čičkovina je imala 345 stanovnika, što je najveći broj u povijesti sela. Do 1991. godine broj se smanjio na 263 stanovnika da bi prema najnovijem popisu stanovništva iz 2011. godine taj broj bio 205.

U selu se nalazi kapela Presvetog Srca Isusova koja je kao zaštićeni objekt evidentirana 1962 godine od strane Konzervatorskog zavoda Zagreb.

Gornji Martijanec

Selo se razvilo na brežuljkastom terenu s lijeve strane rijeke Bednje. U naselju se nalazi kapela Sv. Ivana Krstitelja, građena u novije vrijeme. Osim arheoloških lokaliteta u blizini Gornjeg Martijanca, u dostupnim izvorima do druge polovice 19. stoljeća nema nikakvih podataka o naselju. Godine 1857. selo ima 47 žitelja.

Godine 1921. u Gornjem su Martijancu živjela 282 stanovnika, što je najveći broj stanovnika u povijesti toga sela. U kasnijem razdoblju taj se broj smanjuje, pa naselje 1991. godine ima samo 77 stanovnika, dok prema najnovijem popisu stanovništva iz 2011. godine taj broj iznosi samo 41.

Hrastovljan

U kanonskim vizitacijama godine 1659. selo se spominje po imenom Hraztovlyani. Pripadalo je plemićkom dobru u Martijancu, a prema nekim izvorima sjedište martijanečkog posjeda sredinom 18. stoljeća bilo je upravo u Hrastovljanu, gdje se nalazio kaštel, tipičan Wasserburg s tri ugaone kule, čiji su ostaci srušeni u 19. stoljeću.

U blizini kaštela bila je zidana kapela sv. Benedikta koja se spominje u kanonskim vizitacijama godine 1733. i koja još danas postoji.

Kapela Sv. Benedikta

Godine 1787. naselje je imalo 18 kuća sa 100 odraslih stanovnika i 30 djece. Godine 1931. južno od crkve sagrađena je školska zgrada. (Škola se ukida nakon god. 1959.)

Hrastovljan je 1953. imao 565 stanovnika, što je najveći broj stanovnika u povijesti naselja. U kasnijem razdoblju broj stanovnika se smanjuje, pa naselje 1991. ima 457 stanovnika, a prema popisu stanovništva iz 2011. taj broj iznosi 406.

Križovljan

Plemićki posjed Križovljan (Crisowlan) spominje se u 13. stoljeću, a cesta koja vodi iz Križovljana prema Ludbregu spominje se godine 1382. Gotička crkva Sv. Križa, koja se spominje 1505. godine, bila je središte župe sve do 1522. godine kada postaje filijalna kapela župe svetog Martina u susjednom Martijancu. Posjed Križovljan, koji se početkom 16. stoljeća ubrajao među veće plemićke posjede, 40-ih godina 16. stoljeća opustošili su Turci, te se više nije upisivao u porezne registre, a ponovno je naseljen tek potkraj 16. stoljeća.

Godine 1953. Križovljan je imao 407 stanovnika, što je najveći broj u povijesti, da bi prema najnovijem popisu iz 2011. godine taj broj iznosio tek 286 stanovnika.

Kapela Sv. Križa, prije adaptacije

Madaraševec

Na području Madaraševca u 15. stoljeću spominje se plemićki posjed Egidovec. Dio Egidovca bio je vlasništvo plemićke obitelji Madaraz, kojima je taj posjed 1465. godine potvrdio kralj Matijaš Korvin. Naziv Madaraševec spominje se u kanonskim vizitacijama iz godine 1680. U selu je 1787. godine bilo 9 kuća sa 60 odraslih žitelja i 20 djece. Naselje je tada pripadalo župi Martijanec.

Madaraševec je 1961. godine imao 315 stanovnika, što je najveći broj u povijesti ovog sela. U kasnijem se razdoblju taj broj smanjuje, da bi prema posljednjem popisu iz 2011. godine iznosio 202 stanovnika.

Organizacijska shema tijela i upravnog tijela Općine

VIJEĆNICI OPĆINSKOG VIJEĆA 2017.-2021.

1. Dubravko Besek

2. Dalibor Cindori

3. Dalibor Višnjić

4. Renato Kežman

5. Miroslav Tomić

6. Marijan Horvat

7. Branimir Nađ

8. Josip Zimec

9. Branko Kežman

10. Antonija Lenček

11. Ivica Peras

12. Franjo Golubić

13. Sanela Puštek

Općina Martijanec jedinica je lokalne samouprave koja se nalazi u Varaždinskoj županiji, a zauzima sjeverozapadni dio Ludbreške Podravine. U prošlosti je bila dio bivše općine Ludbreg (do 1992. godine), a do 2006. godine naziv Općine bio je Donji Martijanec.

Općina je izduženog oblika u smjeru sjever – jug i smještena je na prijelazu iz središnjeg u istočni dio Županije.

Na svom sjevernom dijelu graniči s Međimurskom županijom, a na južnom s Koprivničko – križevačkom županijom. Područje općine Martijanec obuhvaća prostor površine 54,59 km² što iznosi 4,33% od ukupnog područja Županije.

Unutar Varaždinske županije graniči s dva grada i pet općina: Općinom Sveti Đurđ i Gradom Ludbregom s istočne strane te općinama Trnovec Bartolovečki, Jalžabet i Gradom Varaždinske Toplice sa zapadne strane.

Obzirom na morfologiju terena, geološku građu i hidrogeološke značajke cijelo se područje može podijeliti na četiri prostorne cjeline:

• sjeverni nizinski predio Varaždinske podravine s rijekama Dravom i Plitvicom,
• središnji brežuljkasti predio Varaždinsko–topličkog gorja,
• dolina Bednje i
• južni brdski dio, obronci Kalničkog gorja.

Obuhvaćeno područje je seizmički i tektonski aktivno. Postoje zone u kojima recentno dolazi do pomaka geoloških struktura što se izravno odražava u osnovnim geološkim i posebice u hidrogeološkim uvjetima. Zbog intenzivne tektonske aktivnosti, seizmičnost u ovom prostoru iznosi 7 stupnjeva MCS skale.

Sjeverni dio je nizina koja zauzima više od 50 posto površine Općine prema jugu. U ovom dijelu dominiraju vodotoci Drava i Plitvica sa svojim inundacijskim pojasom što je posljedica razvoja ratarske proizvodnje. Tu su smješteni najznačajniji gospodarski subjekti u građevinskom području, kao i izvan njega (šljunčara, farma), centarlni sadržaji (sadržaji javne nabave), značajni prometni tokovi i čvorišta, te ostala značajna infrastruktura. Ovaj dio općine ima vodonosnik podzemne pitke vode i najnaseljenije je (ukupno 8 naselja).

Središnji brežni dio Općine karakterizira krajobrazna raznolikost i reljefna razgibanost kranjih istočnih obronaka Varaždinsko – topličkog gorja. Naselja u tom dijelu Općine su raštrkana, razasuta po bregovima. Izvan građevinskih područja koja su uglavnom smještena na grebenima brežuljaka, nalaze se mješovita poljoprivredna zemljišta (voćnjaci, vinogradi, šume i šumarci, livade i vrtovi).

Dolina Bednje je uski pojas između Varaždinsko–topličkog i kalničkog gorja u kojem se nalazi naselje Slanje, izduženo u smjeru paralelnom toku rijeke.

Južni dio je čine pretežno državne gospodarske šume. Područje koje je slabo naseljeno te prvenstveno predodređeno razvoju šumarstva. Čitavo ovo područje predlaže se za zaštitu u kategoriji zaštićeni krajolik.

Općina Martijanec spada u područje umjereno toplo kišne klima, koju karakteriziraju topla ljeta (srednja temperatura najtoplijeg mjeseca ne prelazi 22°C).

Temperatura najhladnijeg mjeseca takve klase klime kreće se općenito između 3°C i 18°C, a više od četiri mjeseca u godini imaju srednju temperaturu višu od 10°C.

Posljednjih godina javljaju se sušna razdoblja.

Učestalost oborinskih dana s različitim količinama oborina je 30 - 40 % dana u godini (115-140 dana). Snježni pokrivač javlja se tijekom zime između 45 i 50 dana.

(izvor: iz PUR općine Martijanec - autor Sanja Sokol)