Župa Martijanec

Područje današnje župe Martijanec bilo je u srednjem vijeku podijeljeno između dvije župe: sv. Martina u Martijancu i sv. Križa u Križovljanu. Već 1259. godinu spominju se dvije crkve, sv. Martin i sv. Križ. Vjerojatno su već tada djelovale kao župna središta, a to su sasvim sigurno nakon 1334. kada se spominju u popisu župa Zagrebačke biskupije, kojoj su u srednjem vijeku pripadale. Župa sv. Križa obuhvaćala je posjed Slanje koji je obuhvaćao i selo Križovljan u kojem se nalazila crkva, a Martijanec i okolna sela pripadali su župi sv. Martina. U 16. stoljeću posjed Slanje opustošen je u turskim provalama te se župa sv. Križa ugasila, a kasnije više nije obnavljana već je pripojena susjednoj martijanečkoj župi.

Crkva sv. Križa u Križovljanu građena je u 13. stoljeću, u romaničkom stilu, i premda je kasnije dograđivana i obnavljana (u 16., 18. i 19. stoljeću), većim dijelom je sačuvana u svom izvornom obliku te je najstarija očuvana crkva na širem području kontinentalne Hrvatske.

Crkva sv. Martina u Martijancu također je građena u 13. stoljeću i prema sačuvanim opisima radilo se o impozantnoj romaničkoj građevini. Međutim, stara romanička crkva je u 18. stoljeću napuštena te je 1775. sredstvima martijanečkih vlastelina Patačića sagrađena nova župna crkva, u baroknom stilu.

Među starije crkve u župi spada i crkva sv. Benedikta u Hrastovljanu koja se prvi put spominje u drugoj polovici 17. stoljeća, ali postoje naznake da je i znatno starija. Današnji izgled crkve, međutim, većinom je odraz temeljite pregradnje krajem 19. stoljeća, izvedene u historicističkom  stilu.