13
prosinac
2017

Dvorac Patačić-Rauch

U selu Martijanec, u ludbreškom kraju, nalazi se dvorac za koji ne znamo kad je izgrađen, ali je poznato da je u 18. stoljeću već postojao. U srednjem vijeku je u Martijancu, ali ne na mjestu dvorca, postojao kaštel od kojeg je danas ostao samo spomen da je u njemu umro 1527. godine Krsto Frankopan, knez Modruški, budući da je ranjen u borbi protiv pristaša kralja Ferdinanda Habsburškog.

Povijest

Priča o martijanečkom dvorcu počinje sredinom 18. stoljeća kada je u njemu živio Gabrijel Gotal, posljednji potomak Gotalovečkih, stare plemićke obitelji koja je posjedovala srednjovjekovni grad Gotalovac i brojne posjede još od doba Ivaniša Korvina. Nakon Gabrijelove smrti 1740. godine, vlasnici Martijanca postali su bogati grofovi Patačići. Posljednji muški potomak Patačića umro je 1817. godine upravo u Martijancu. Bio je to Bartol Patačić, veliki župan požeški, osnivač osnovne škole u Martijancu. Njegova udovica Eleonora poklonila je tada biblioteci Akademije u Zagrebu bogatu knjižnicu obitelji Patačić. Upravu nad posjedom trebala je tada preuzeti kraljevska komora, ali ga je barun Pavao Rauch, susjedni vlastelin i vlasnik Lužnice, nasilno zauzeo. Nakon parnice s kraljevskom komorom, barun Rauch je morao platiti 31.000 srebrnih forinti. Martijanec je naslijedio Pavlov mladi sin Đuro, koji je dvorcu iz 18. stoljeća dogradio prvi kat i dao mu današnji izgled. Đuro nije imao nasljednika, pa je ostavio imanje Gejzi Viktoru, sinu svog brata Levina Raucha. Budući da ni Gejza nije imao potomka, prenio je posjed na svog brata Pavla mlađeg, kasnije hrvatskoga bana. Nakon njegove smrti 1933. godine Martijanec nasljeđuje Pavlova kćerka Elizabeta i njen muž Vuk Vučetić Brinjski. Obitelj Vučetić posjedovala je dvorac i imanje do kraja Drugoga svjetskog rata. U drugoj polovici 20. stoljeća koristio se na različite, najčešće neprimjerene namjene. Početkom 21. stoljeća dvorac se preuređuje za stanovanje novoga vlasnika, a brojne i velike gospodarske zgrade namijenit će se kulturnim, društvenim i turističkim sadržajima.

Arhitetonska obilježja

Dvorac u Martijancu dio je klasicističkog ambijenta što ga čine gospodarske građevine sjeverno od dvorca i perivoj južno od njega. Duga pročelja gospodarskih zgrada s obje strane prilazne aleje usmjeravaju glavnu vizuru na sjeverno pročelje klasicističkog dvorca. Sjeverno pročelje krasi dominantan i reprezentativan portik s jonskim stupovima, a južno pročelje trijem sa tri lučna otvora. Pročelja su jednostavna, s rustikom na kutovima prizemlja, sa devet prozorskih osi na sjevernom i južnom pročelju te četiri prozorske osi na užim bočnim pročeljima. Bočno krilo naknadno je prigrađeno dvorcu.

Perivoj

Perivoj je podignut, po svoj prilici, nakon izgradnje klasicističkoga dvorca, u prvoj polovici 19. stoljeća. Bio je preoblikovan oko 1890. godine. Katastarska karta iz 1909. prikazuje stanje perivoja koje se može još i danas naslutiti na terenu. Perivoj je velik oko 2,75 hektara. Perivojni ansambl sastoji se od tri cjeline: ulazni perivojni prostor sjeverno od dvorca, cvjetnjak ispred južnog pročelja i perivoj južno od dvorca. U ulaznom perivojnom prostoru, velikom 50 x 150 m, perspektiva prema dvorcu postignuta je alejom smreka. Polukružni cvjetnjak ispred južnog pročelja dvorca očuvan je još samo na starim fotografijama. Kompozicija perivoja odaje dvije cjeline: šumsku u rubnoj zoni u obliku potkove i veliku livadu u sredini. U perivoju se nalaze brojne vrste drveća. Osim autohtanog drveća tu ćemo naći i brojne egzote kao crni orah, duglaziju, grčku i kavkasku jelu, bodljikavu i kavkasku smreku, mamutovac i dr. Velik broj stabala sađen je posljednjih desetljeća, a samo je manji broj stariji.